Ključna razlika: Pasivni glas znači da je subjekt u rečenici primatelj akcije. Aktivni glas je kada je subjekt u rečenici izvršitelj akcije.

Kao gramatika engleskog jezika, aktivni i pasivni glasovi su oblici pisanja i čitanja rečenica. I glasovi su integralni za stavljanje naglaska ili za projektiranje energije u dio teksta. To su moćni alati dostupni govorniku / piscu, preko kojih on / ona prenosi poruku preko publike i utječe na njih. Aktivne i pasivne glasove uglavnom diktiraju glagoli koji se u njima koriste. Ovi glagoli su poznati kao aktivni glagoli i pasivni glagoli.

Aktivni glagol ili dinamički glagol je onaj koji se pojavljuje tijekom određenog vremenskog razdoblja. Označava djelovanje koje je progresivno i evolutivno u prirodi. Na primjer, riječi poput trčanja, odlaska, uživanja itd. Su aktivni glagoli. Stabilni glagol, ili pasivni glagol je glagol koji stoji za djelovanja koja su statična u prirodi. Te akcije ostaju iste i ne mijenjaju se ili se razvijaju tijekom određenog vremenskog razdoblja. Na primjer, volite, mrzite, trebate, vidite, čujete, itd. Ako rečenica koristi aktivni glagol, kaže se da je u aktivnom glasu. Poznato je da je rečenica koja sadrži pasivni glagol konstruirana u pasivnom glasu.

Rečenice koje su izgrađene pasivnim glasom imaju svoje subjekte kao primatelje izvedene radnje, a ne one koji rade. To je zato što su glagoli u ovim rečenicama u prirodi pasivni. Pasivni glas je svojevrsni zaobilazni način da se nešto opiše, a ne da se izravno usmjerava ili aktivno izražava.

Na primjer:

Henry je pojeo jabuku.

U ovoj rečenici riječ 'jabuka' je subjekt, 'pojede' je glagol, a 'Henry' je objekt. Ova rečenica prenosi poruku da subjekt 'jabuka' prima radnju da je predmet 'Henry' pojede. Pasivni glagol 'eaten' potvrđuje tu činjenicu, što omogućuje da rečenica preuzme pasivni glas.

Pasivni glas općenito nije preporučljiv način komuniciranja stvari. To je zato što je pasivni glas neizravan oblik komunikacije. Nedostaje mu izravnost i energija. Štoviše, aktivno izgovorene rečenice su koncizne i lako razumljive u usporedbi s pasivno izraženim rečenicama. Aktivno izgovorene rečenice su u prirodi življe zato što najprije stavljaju izvršitelja u rečenicu, a logično tako. Dok, u pasivno izgovorenoj rečenici, primatelj se promiče do određivanja subjekta.

Međutim, uporaba pasivno izraženih rečenica smatra se razumnom alternativom u situacijama kao što su:

Kada je izvršitelj akcije nepoznat:

Svjetla su ostala upaljena.

[Ne znate tko ih je ostavio.]

Kada je izvršitelj akcije manje važan od primatelja:

Paket je dostavljen jutros.

[Nije važno tko ga je donio.]

Kada je izvršitelj akcije netko koga ne želite imenovati:

Dobio sam pogrešne upute.

[Ne želiš kriviti nikoga posebno.]

Aktivni glas, kao što ime sugerira, je aktivan ili izravan u prirodi. To je energičnija konstrukcija rečenice u odnosu na pasivni glas. U rečenicama formiranim u aktivnom glasu, subjekt je uvijek izvršitelj akcije. Drugim riječima, u takvoj rečenici uvijek postoji aktivni glagol.

Na primjer:

Henry je pojeo jabuku.

U gornjoj rečenici 'Henry' je subjekt, 'jeo' je glagol, a 'jabuka' je objekt. Ova rečenica opisuje da je subjekt 'Henry' izvršitelj akcije jedenja jabuke. Budući da se ta informacija izravno potvrđuje aktivnim glagolom "ate", ova rečenica je aktivna.

Dakle, aktivno i pasivno izražavanje rečenica treba primjereno primjenjivati ​​prema zahtjevima situacije.

Usporedba između aktivnog glasa i pasivnog glasa:

	Aktivan glas	Pasivni glas
Značenje	Aktivni glas je kada je subjekt u rečenici izvršitelj akcije.	Pasivni glas znači da je subjekt u rečenici primatelj akcije.
predmet	Subjekt je uvijek činilac.	Prijemnik je uvijek predmet.
Glagol koji se koristi	Aktivni glagol	Pasivni glagol
Kratkoća	Aktivne glasovne rečenice često su kompaktne i koncizne.	Pasivne izrazi su kružni način opisa. Obično su dulje od aktivnih glasovnih rečenica.
Primjer korištenja	Sam vozi auto.	Automobil vozi Sam.