Ključna razlika: U sustavima baze podataka kao što su SQL Server, Char i Varchar su oba tipa podataka, gdje se char zapravo odnosi na znak, a Varchar se odnosi na varijabilni znak. Obojica se koriste za pohranjivanje vrijednosti vrijednosti niza s maksimalnom duljinom od 8000 znakova. Veličina pohrane znaka je ista kao deklarirana, dok stupanj 6e Varchar ovisi o bajtovima stvarnih unesenih podataka.

Char je podatkovni tip fiksne duljine, gdje je Varchar podatkovni tip promjenljive duljine. Dok se koristi char koristi samo one bajtove za pohranu podataka koji se spominju u definiranju char vrijednosti. Na primjer char (7) će uzeti samo 7 bajtova za pohranu podataka. Važno je spomenuti da ovaj uvjet uključuje i prostor. S druge strane, Varchar uzima varijabilni prostor, što znači da će trebati samo toliko prostora kao stvarna vrijednost unesena kao podaci za Varchar tip podataka.

Varchar uzima 1 ili 2 bajta dodatno uz 1 bajt po znaku. Ti dodatni bajtovi koriste se za čuvanje informacija o duljini. Obje se također koriste na sličan način kako bi se uvela stavka. Uvijek je poželjno da se koristi znak kada su podaci uneseni u stupcu vjerojatno iste veličine kao što se očekuje da će biti uneseni.

Uzmimo primjer - ako su Char podaci deklarirani na neki način: deklarirati test Char (20), a test = "testiranje", testiranje će zauzeti prvih 7 bajtova i ostatak će biti ispunjen praznim podacima. S druge strane, ako je Varchar podatak deklariran na neki način: proglasite test Varchar (20), a test = "testiranje", tada će zauzeti samo 7 + 2 bajta.

Char treba koristiti kad je poznata duljina varijable, dok se Varchar treba koristiti samo kada je dužina nepoznata. Char je brži od Varchara, jer Varchar sustav troši neko vrijeme na otkrivanje vremena za pronalaženje kraja niza. S druge strane, ovo vrijeme nije izgubljeno u Char.

Usporedba Char-a i Varchara:

	čađ	varchar
Cijela forma	Lik	Varijabilni znak (u kontekstu karaktera promjenljive duljine)
Značenje	Koristi se za pohranu podataka ne-Unicode niza fiksne duljine	Koristi se za pohranu podataka ne-Unicode niza promjenljive duljine
Bajtovi za pohranu	1 bajt po znaku	1 bajt po znaku i 1 ili 2 bajta dodatno za držanje informacije o duljini
primjena	Koristi se za pohranjivanje podataka poput telefonskog broja itd. (Unosi podataka su dosljedni.)	Koristi se za pohranjivanje podataka kao što je adresa (unosi podataka se uvelike razlikuju)
Uvjet: ulazni niz manji od deklariranih bajtova	Prostor bez ikakvog znaka bit će ispunjen s prostornim znakovima	Prostor bez znakova neće biti ispunjen bilo kojim znakom
Uvjet: ulazni niz više od deklariranih bajtova	Niz će biti skraćen na deklarirane bajtove	Niz će biti skraćen na deklarirane bajtove.