Ključna razlika: luk raste kao pojedinačna zrela žarulja po biljci, koja pri rezanju otkriva više slojeva. Luk kao i češnjak rastu u nakupinama žarulja. Imaju čvrstu strukturu, slatki, aromatični i oporni okus.
Luk su velike lukovice koje rastu pod zemljom. Luk raste kao pojedinačna zrela žarulja po biljci, koja pri rezanju otkriva više slojeva. Ljalot, s druge strane, sličan je luku, ali je blaži okus. Oni imaju tendenciju da rastu u nakupinama žarulja, poput češnjaka. Ljaloti su porijeklom iz srednje i jugoistočne Azije.
U kuhanju se najčešće koriste luk i luk. Oni imaju istu uporabu u pripremi hrane, i mogu se koristiti naizmjenično za veći dio. Mogu se jesti sirovo, ukiseljeno, u prahu, sušeno, kuhano i karamelizirano. Ljuske imaju tendenciju čvršće teksture i više slatkog, aromatičnog i opornog okusa. Njihov okus se više definira kao križ između češnjaka i luka. Mnogi preferiraju ljutiku za luk, jer luk ima blaži okus luka, za razliku od oštrog, pikantnog, oštrog i opornog punog okusa luka.
Potpuna usporedba luka i luk:
luk | luk | |
Kraljevstvo | Plantae | Plantae |
Narudžba | šparogolike | šparogolike |
Obitelj | Amaryllidaceae | Amaryllidaceae |
potfamilija | lukovke | lukovke |
Rod | Allium | Allium |
Vrsta | A. cepa | A. cepa var. aggregatum |
Opis | Velike lukovice koje rastu pod zemljom. Raste kao pojedinačna zrela žarulja po biljci. Žarulja, kada je otvorena, otkriva više slojeva. | Izgleda kao mali, izduženi luk s bakrenom, crvenkastom ili sivom kožom. Kada se ljušti, luk se odvaja u klinčiće poput češnjaka. |
Boja i vrste | Obični luk obično je dostupan u tri boje: žutoj, crvenoj i bijeloj. Žuti luk, koji se nazivaju i smeđim lukom, pun je okusa i pouzdan je pripravak za kuhanje gotovo bilo čega. Crveni luk je dobar izbor za svježe namirnice ili za pečenje na žaru i pečenje. Bijeli luk je tradicionalni luk koji se koristi u klasičnoj meksičkoj kuhinji. Imaju zlatnu boju i slatki okus kada se pirjaju. | Boja kože može varirati od zlatno smeđe do sive do crveno ružičaste, a njihovo bijelo meso obično je zeleno ili magenta. |
ukus | Oštar sumporni okus, oštar, postojan, čak i iritantan okus, ali kad se pirja, luk postaje slatkast i mnogo manje opak. | Blag okus luka, između okusa češnjaka i luka, slađi od luka. Dobro uparite s piletinom i ribom. |
Prednosti | Fenoli i flavonoidi, poznati kao vitamin P i citrin, imaju protuupalna, antimikrobna, antikancerogena i antialergijska svojstva. | Više fenola i flavonoida, poznatih kao vitamin P i citrin, imaju protuupalna, antimikrobna, antikancerogena i antialergijska svojstva. |
Koristi se u kuhanju | Svježe kuhanje, sirovo u hladnim salatama, kao sredstvo za zgušnjavanje za kari, ukiseljeni luk, kao posluživanje uz ribu i čip. | Svježe kuhanje, kiseli, kao osnovni začini, kao začini (fino narezani i prženi duboko). |
Koristi se u medicini | Široko rasprostranjene tvrdnje su napravljene za učinkovitost luka od uvjeta u rasponu od obične prehlade do bolesti srca, dijabetesa, osteoporoze i drugih bolesti. Oni sadrže kemijske spojeve za koje se vjeruje da imaju protuupalna, anti-kolesterolska, antikancerogena i antioksidativna svojstva, kao što je kvercetin. Preliminarne studije su pokazale da povećana potrošnja luka smanjuje rizik od raka glave i vrata. Konzumiranje velikih količina luk je vrlo korisno za žene jer luk pomaže uništiti osteoklasti, koštanu stanicu koja razgrađuje kost i uzrokuje osteoporozu. Oni se također koriste za liječenje plikova, čireva, pa čak i grlobolje. | Liječenje upale grla s medom. |
Druge namjene | Za boju su korištene lukaste kože. Mnogi vjeruju da su oni afrodizijak. Luk su nekada propisivali liječnici kako bi pomogli u neplodnosti kod žena. | Neki vjeruju da su oni biti afrodizijak, jer su često međusobno zamjenjivi s lukom. |
