Ključne razlike: Mitovi su priče koje se koriste kako bi se objasnila praksa, uvjerenje ili prirodni fenomen korištenjem sastavljenih likova. Narodne priče su oprezne priče koje se usmeno prenose s generacije na generaciju.
Mitovi i narodne priče su priče koje smo često čuli kao djeca, no za nas su to bile priče za laku noć i nismo znali jesu li isti žanr ili različiti. Ali kako smo odrastali, shvatili smo da različite priče znače različite stvari i stoga spadaju u različite kategorije. Slično tome, narodne priče i mitovi su dvije različite vrste priča koje se često koriste naizmjenično zbog svoje slične prirode.
Mitovi obično uključuju bogove, heroje i ljude, u različitim okruženjima koja ostvaruju nadnaravne podvige. Ovi mitovi mogu biti razrađeni prikazi povijesnih događaja, prikaz prirodnih fenomena; način da se opravda ritual ili podučava ponašanje ili moral. Oni koriste koncepte kao što su trijumf, tragedija, čast, hrabrost i glupost. Mitovi su u osnovi pokušaji da se objasni stvaranje, božanstvo, religija, da se ispita smisao postojanja i smrti, da se objasne prirodni fenomeni i da se kroniraju avanture heroja. Primjeri mitova uključuju grčku mitologiju, Thor, rimsku mitologiju itd.
Narodne priče su priče koje nemaju posebno podrijetlo ili autor i te su se priče prenosile usmeno u kulturama i tradiciji, prije nego što su ih na kraju zapisali. To su obično poznate kao priče o logorskoj vatri, gdje bi ljudi sjedili oko vatre i pričali priče o ljudima koji su možda postojali ili ne. Ove priče dio su svake kulture koja se prenosi s koljena na koljeno. Iako su te priče bile izvorno o stvarnim ljudima, generiranje usmene komunikacije teži da uvećava priče. Narodne priče također mogu uključivati govorne životinje, čarobna stvorenja, kraljevske obitelji ili bilo što drugo kako bi zabavili slušatelja. Merriam Webster definira 'narodnu priču' kao, 'karakteristično anonimnu, bezvremensku i bezrezervnu priču koja se usmeno širi među ljudima.'
Narodne priče također su opomene da bi se djeca upozorila na posljedice određenih postupaka. To im govori da ishod osobe ovisi o stavu koji osoba ima. Osnažuje osobu, govori im da kontroliraju svoju sudbinu. Priče bi se vrtjele oko glavnog lika, koji trpi razne neprilike dok ne nauče ispraviti stvari. Međutim, kraj nije uvijek sretan. U određenim pričama završetak je tužan ili može rezultirati umiranjem glavnog lika. Primjerice, Crvenkapica je priča o djevojčici koja odlazi u posjet bolesnoj baki koju na kraju pojede vuk, nakon što je majka upozori da ne razgovara sa strancima. Ova će priča djeci dati do znanja o posljedicama razgovora s nepoznatima i ne slušanju njihovih majki.
Mit | Narodne priče | |
definicija | Mitologija su priče koje objašnjavaju prakse, uvjerenja ili prirodne pojave | Narodne priče su priče koje se usmeno prenose u kulturama. |
Etimologija | Riječ "mit" potječe od grčke riječi "mythos" što znači "misao, priča ili govor". | Folklorne priče ili folklor nemaju određeno podrijetlo. Narodne priče potječu iz riječi folklor. |
Dokaz | Nema dostupnih dokaza za ove priče, iako neke priče kao što je indijska mitologija tvrde da mjesta u pričama postoje. | Nema dokaza koji bi potvrdili da su se te priče dogodile. Te su priče uglavnom opomene. |
Činjenica ili fikcija | Uglavnom fikcija, izmišljene priče o tome kako je “svijet nastao” | Priča je izmišljena. |
Ljudi su prikazani | Najčešće uključuju bogove, polu-bogove itd | Sastavljaju znakove, ali uključuju djecu ili znakove koji se mogu povezati. |
storylines | Tradicionalna pripovijest koja objašnjava prirodne fenomene kroz simboliku; često uključuje bogove drevnih kultura. | Priče koje pružaju upozoravajuće priče kao što su Ivica i Marica. Oni također mogu uključivati magiju ili druga stvorenja koja govore, vile itd. |
Elementi | Simbolizam se koristi za definiranje prirodne situacije ili događaja | Sastavili su elemente da bi napravili točku. |
Poznati radovi | Grčka mitologija (Hercules, Zeus, itd.), Thor, itd | Aladin, Crvenkapa. Narodne se priče mijenjaju ovisno o kulturi, jer svaka kultura ima svoje priče. |