Ključna razlika: Mono i stereo su dvije različite vrste zvučnih sustava. Mono je mono ili mono zvučna reprodukcija. To je jednokanalna reprodukcija zvuka. Stereo znači stereo zvuk koji koristi dva ili više kanala za prikazivanje zvuka.

Mono i stereo su dvije različite vrste zvučnih sustava. Mono je mono ili mono zvučna reprodukcija. To je jednokanalna reprodukcija zvuka. Stereo znači stereo zvuk koji koristi dva ili više kanala za prikazivanje zvuka.

Mono je prefiks koji prikazuje jedan, jedini ili pojedinačni. Dakle, dobiva se ideja reprodukcije mono ili mono zvuka. Koristi jedan kanal za reprodukciju zvuka. Za snimanje zvuka u mono formatu potrebno je samo jedan mikrofon, jedan zvučnik ili slušalice. To je najjednostavniji način snimanja zvuka i zvuka.

Termin, stereofonski, potječe od grčkog 'stereos', što znači 'čvrsto, čvrsto' i 'phōnē', što znači 'zvuk, ton, glas'. Stereo zvukovi koriste zvuk iz različitih kanala kako bi stvorili iluziju smjera i perspektive.

U stvarnom životu čujemo zvuk kroz naše lijeve i desne uši. Naš mozak onda tumači zvuk kako bi nam javio koliko daleko dolazi zvuk i iz kojeg smjera dolazi. Stoga možemo odrediti izvor zvuka. Stereo oponaša ovo i slušajući stereo zvuk, možemo dobiti gotovo stvarnu i trodimenzionalnu zvučnu perspektivu. Stoga, stereo zvuk omogućuje bolji i stvarniji doživljaj zvuka nego mono. Pojam 'stereofonija' odnosi se i na 'quadraphonic' i 'surround-sound' sustave, kao i na uobičajene 2-kanalne, 2-zvučne sustave.

Prema Wikipediji, stereo zvuk stvara iluziju smjera i perspektive tako što "koristi dva ili više neovisnih audio kanala kroz konfiguraciju dvaju ili više zvučnika na takav način da stvori dojam zvuka koji se čuje iz različitih smjerova, kao u prirodnom sluhu „.

Mono je nekad bio najčešći način prikazivanja zvuka, ali mono je zamijenjen stereo zvukom u većini zabavnih aplikacija. Mono još uvijek koriste oni koji samo zahtijevaju jednostavan način prikazivanja zvuka, uglavnom za radiotelefonske komunikacije, telefonske mreže i audio indukcijske petlje za uporabu sa slušnim pomagalima. Neki od glavnih razloga za to je nesposobnost za stereo, jer stereo zahtijeva više opreme za snimanje i prikazivanje, što također čini stereo skupljim. Također, zvuk snimljen mono zahtijeva manje prostora na disku za snimanje i spremanje.

Nadalje, mono ima malu prednost u jačini signala u odnosu na stereo od iste snage. To ga čini poželjnim za emitiranje radio emisija. Međutim, radio također emitira i stereo, posebno za glazbene kanale. Poput radija, TV snimljena glazba i kino mogu emitirati mono i stereo, međutim stereo je preferiraniji format, jer se smatra da daje bolji zvučni doživljaj.