Ključna razlika: Masa je podijeljena u tri vrste: inercijalna masa, aktivna gravitacijska masa i pasivna gravitacijska sila. Najčešći tip koji se koristi u fizici je inercijalna masa, koja je kvantitativna mjera otpornosti objekta na ubrzanje. U znanstvenom svijetu, materija se definira kao svaki objekt koji ima masu ili volumen (zauzima prostor).
Masa i materija važna su načela koja se najčešće čuju na području fizike, kozmologije i astrofizike. Zbog njihove bliske međusobne povezanosti često se pretpostavlja da su međusobno zamjenjive, ali su potpuno različite riječi s različitim značenjem. U odnosu na materiju, masa je jasnije definirani pojam.
Masa je podijeljena u tri vrste: inercijalna masa, aktivna gravitacijska masa i pasivna gravitacijska sila. Najčešći tip koji se koristi u fizici je inercijalna masa, koja je kvantitativna mjera otpornosti objekta na ubrzanje. Aktivna gravitacijska masa je mjera veličine gravitacijske sile koju vrši objekt, dok je pasivna sila gravitacije mjera veličine gravitacijske sile koju objekt doživljava interaktivno s drugim objektom. Jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI) koja se koristi za označavanje mase je kilogram (kg). Dok Imperijalni sustav koristi funte, žito i kamen za označavanje mase.
U svakodnevnoj upotrebi izraz “masa” koristimo kao “težinu” koja je u većoj mjeri povezana s tvari od mase. Težina se zapravo mjeri u kućama, a ne u kg. Težina je zapravo gravitacijska sila koja djeluje na tijelo, dok je masa unutarnje svojstvo koje se nikada ne mijenja. U laičkim terminima, težina predmeta može varirati ovisno o okolini, dok se masa nikada ne mijenja. Na primjer, na Zemlji osoba ima masu od 50 kg i težinu od 491 newtona. Ista osoba na Mjesecu imat će istu masu, ali će težiti samo 81, 5 newtona.
Materija i energija su dva oblika mase. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, elektromagnetski valovi također imaju masu. Postoje dvije vrste mase: masa mirovanja i relativistička masa. Prema teoriji, masa nekog predmeta ne ostaje uvijek konstantna; masa ostatka je masa objekta u mirovanju, dok je relativistička masa kada je objekt u pokretu. Masa se također može pretvoriti u energiju koja se koristi u nuklearnoj proizvodnji.
Iako materija nema odgovarajuću znanstvenu definiciju, pojam materije seže do starih Grka. Tada se materija smatrala "materijalnom", što znači da je sve što je bilo opipljivo smatrano materijalom. U znanstvenom svijetu, materija se definira kao svaki objekt koji ima masu ili volumen (zauzima prostor). Vjeruje se da su najstariju stvarnu znanstvenu teoriju materije predložili Leucippus i Democritus oko ranih 400. godine prije Krista. Teorija "partikularne teorije materije" tvrdi da materija nije kontinuirana, već izgrađena od diskretnih građevnih blokova.
Materija se obično klasificira u četiri stanja ili faze: čvrsta, tekuća, plinska i plazma. Navedeno je da su svi objekti sačinjeni od molekula i da je svaka molekula sastavljena od atoma, atomske tvari, sastavljene od interakcijskih subatomskih čestica. Međutim, Einsteinova teorija relativnosti izjavila je da se sva materija može pretvoriti u energiju. Pokazao je da se ponekad valovi ponašaju kao čestice i čestice koje se ponašaju kao valovi. To je poznato kao dualnost valnih čestica. To je kombiniralo masu i energiju, čineći ih oblicima materije. Jednadžba E = mc2, gdje je E energija komada tvari mase m, puta c2 brzina svjetlosti na kvadrat, pokazuje mnogo energije koja se može dobiti iz komada tvari.
Kada se materija dovoljno zagrije, ona ionizira (ili gubi svoje elektrone), uzrokujući da emitira energiju u obliku svjetla. Svjetlost koju daje sunce i koja počinje, rezultat je ove ionizacije. Atomska tvar pri nižim temperaturama također može reflektirati svjetlost, apsorbirajući neke na određenim valnim duljinama, što određuje boje objekata koje vidimo.
