Ključna razlika: Jastvo i ego su potpuno različiti pojmovi, ovisno o definiciji koju slijedite. Znanstveno, ego je samo ljudska priroda i nije zlo, nego opravdava ono što vjeruje da je ispravno, dok se u religiji i duhovnosti smatra zlom i umanjuje ljudsko pravo. Slično tome, samo se znanstveno smatra jedinstvom ili individualnošću osobe; međutim, u duhovnosti je pojedinac jedno pravo ja ili njihova veza s Bogom.

Ego i sebstvo su dva pojma koja se u znanosti i religiji jako raspravljaju. Ova dva pojma imaju potpuno različito značenje u oba segmenta. Prema Sigmund Freudovom strukturalnom modelu psihe, ego je organizirani, realni dio uma i "nastoji zadovoljiti id id na realističan način koji će dugoročno imati koristi nego donositi tugu." duhovnost, ego se smatra zlim tipom, koji te pokušava i usmjerava na pogrešan put. To je ono što zahtijeva zadovoljstvo i odobravanje.

Ego je definiran na tri različita načina u tri različita segmenta, a definicije se razlikuju u psihologiji, religiji i duhovnosti. U psihologiji Sigmund Freud stvorio je strukturalni model psihe i podijelio ga na tri glavna dijela: id, ego i super-ego. Za ego se kaže da djeluje u skladu s načelom stvarnosti, čime nastoji zadovoljiti poticaj ida. Freud je također izjavio da ego "pokušava posredovati između id-a i stvarnosti, često je obvezan zakloniti Ucs. [Nesvjesne] naredbe id-a vlastitim Pcs. [Predsvjesnim] racionalizacijama, kako bi se prikrili konflikti id-a sa stvarnošću, ispovijedajte ... da primate obavijest o stvarnosti čak i kada je id ostao krut i nepopustljiv. " Ego je organizirani dio osobnosti koji uključuje obrambene, perceptivne, intelektualno-kognitivne i izvršne funkcije. U početku, Freud je upotrijebio riječ ego da definira sebe, ali ju je kasnije promijenio kako bi se odnosio na psihičke funkcije kao što su prosuđivanje, tolerancija, testiranje stvarnosti, kontrola, planiranje, obrana, sinteza informacija, intelektualno funkcioniranje i pamćenje.

Za razliku od Freudove definicije, religija i duhovnost smatraju ego negativnim izrazom. Ego se smatra u vezi s ponosom. U hinduizmu i budizmu, ego se smatra identitetom nad identitetom, to je način na koji ljudi vide sebe. Vjeruje se da je Ego vremenskiji, gdje je sada stvoren. Smatra se da ljudi i samo određeni broj životinja imaju ego. Vjeruje se da ego odbacuje 'spontani identitet osobe da predstavlja'. U duhovnosti, ego se smatra smislom koji pojedinac koji je vjerovao da je ljudski i vjeruje da se mora boriti za sebe, ali nije svjestan i nesvjestan svoje vlastite istinske prirode. Mnoge tradicije nastoje razriješiti ego, dopuštajući istinskoj prirodi osobe da se pojavi. Taj se izraz smatrao prosvjetiteljstvom, nirvanom, fanom, prisutnošću i "ovdje i sada".

Slično kao i ego, ja također ima različite definicije. Jastvo je u osnovi individualna osoba kao objekt vlastite reflektivne svijesti. Sopstvo je pod stalnom raspravom i filozofi i psiholozi provode na njemu različite studije. U smislu filozofije, jastvo je opis kako ili što osoba točno jest. To su osobine koje osobu čine individualnom ili jedinstvenom. Jastvo se smatra izvorom svijesti, stvar koja je odgovorna za misli i postupke pojedinca ili njegovu prirodu. U psihologiji se proučavanje sebstva usredotočuje na kognitivno i afektivno predstavljanje identiteta osobe. Smatra se razlikovanjem 'ja' od subjektivnog poznavatelja, i 'ja' objekta koji je poznat. Smatra se da Jastvo igra sastavni dio ljudske motivacije, spoznaje, utjecaja i društvenog identiteta.

U smislu religije i duhovnosti, sebstvo se smatra povezanošću vlastite svijesti, višim bićem ili Bogom. To je mali glas koji svakodnevno usmjerava naše postupke, govori nam što da radimo i što ne. Jastvo je podijeljeno na dvije različite stvari: ego ili svoje pravo ja. Ego se smatra površnim ili naučenim, dok je istinsko ja nešto što je uvijek u vama. Oni razmišljaju o promatranju sebe, eliminirajući ego, što rezultira time da osoba konačno gleda svoje istinsko ja i postiže nirvanu ili prosvjetljenje. Jastvo se smatra glasom razuma koji govori ljudima da je krađa loša, ili da ne treba biti zlobna, itd. Samopoštovanje je ogroman dio sebe; to je način na koji gledate sebe u vlastitim očima. Veće samopoštovanje rezultira time da je osoba vjerna sebi, dok se niže samopoštovanje smatra da ego igra ulogu.

Ja i ego su potpuno različiti pojmovi, ovisno o tome koju definiciju slijedite. Znanstveno, ego je samo ljudska priroda i nije zlo, nego opravdava ono što vjeruje da je ispravno, dok se u religiji i duhovnosti smatra zlom i umanjuje ljudsko pravo. Slično tome, samo se znanstveno smatra jedinstvom ili individualnošću osobe; međutim, u duhovnosti je pojedinac jedno pravo ja ili njihova veza s Bogom.