Ključna razlika: sportsko ponašanje odnosi se na 'pošteno i velikodušno ponašanje ili tretman drugih u sportskom natjecanju'. Sportsko ponašanje pokazuje da se sport ili aktivnost uživa radi sporta ili aktivnosti. Igra se temelji na uvjerenju da je pobjeda jedina stvar koja je bitna i da se igra mora osvojiti pod svaku cijenu, čak i ako taj trošak uključuje neke neetičke prakse.
Sportsko ponašanje odnosi se na 'pošteno i velikodušno ponašanje ili tretman drugih u sportskom natjecanju'. Sportsko ponašanje pokazuje da se sport ili aktivnost uživa radi sporta ili aktivnosti. To ukazuje da je cilj bio ne samo pobijediti u igri, nego i zabaviti se. Sport se igra za zabavu i uživanje, a ne isključivo u svrhu pobjede. Sport je osmišljen tako da ima pobjednika ili gubitnika, ali to ne znači da treba izgubiti integritet.
Sportsko ponašanje pokazuje vrline kao što su pravednost, samokontrola, hrabrost i upornost. U sportskom umijeću, naglasak je na tretiranju protivnika s poštovanjem i poštenošću, te da igraju igru etički slijedeći pravila, i dopuštaju najboljem čovjeku. Igrač koji sve to čini smatra se 'dobrim sportom', dok se osoba koja to ne smatra 'lošim sportom'.