Ključna razlika: dionice i dionice obje su jedinice vlasništva u javnim poduzećima. Međutim, oni se razlikuju u tehničkom aspektu. Tvrtka stvara dionice kada fiksira svoj kapital u smislu novčanog iznosa, a zatim investitorima prodaje različite udjele, dok ako tvrtka stvara mnogo dionica jednake nominalne vrijednosti i prodaje različit broj tih dionica ulagaču, smatra se da stvara dionice. No, u financijskoj terminologiji postoji još jedan način definiranja dionica i dionica.
Dionica se također koristi kao pluralni izraz koji se odnosi na kategorije investicijskih opcija i udjela se mogu opisati kao jedna jedinica od mnogih pojedinačnih jedinica u kojima je kapital tvrtke podijeljen. Općenito u Velikoj Britaniji sigurnost koja predstavlja vlasništvo nad dijelom imovine tvrtke ili zarade definirana je kao dionice, dok se isto tumačenje koristi kao dionica u SAD-u
Tržište dionica ili dionica prepoznato je kao okosnica trgovinskog sustava. Dionica je naplata potpuno plaćenih dionica, dok se dionice mogu djelomično ili u cijelosti uplatiti. Sve dionice imaju nominalnu ili nominalnu vrijednost. Na tu vrijednost ne utječu tržišne cijene dionica, nego je to određeno dinamikom ponude i potražnje. Ova vrijednost je općenito prva cijena emisije dionica. Dionice se ne mogu izdati po cijeni nižoj od ove nominalne vrijednosti. Ta se vrijednost evidentira u bilanci društva kao dionički kapital. Dionice također mogu predstavljati vlasništvo nad drugim klasama financijske imovine, kao što su uzajamni fondovi. U velikim korporacijama kupnja dionica ne vodi uvijek do potvrde o dionicama. Ne stvaraju se sve dionice jednako. Mogu biti od ovlaštenih, ograničenih, plutajućih, otvorenih i neizdanih tipova koji imaju različite atribute jedni od drugih.
Postoje dvije različite vrste dionica. Općenito većina dionica koje drže pojedinci spada u kategoriju običnih dionica. Obične dionice predstavljaju većinu dionica u vlasništvu javnosti s pravom glasa, kao is pravom na sudjelovanje u dividendama., Dionice obično nemaju pravo glasa. S druge strane, preferirane dionice imaju manje prava od običnih dionica, osim u slučaju dividendi. Dvojna klasa dionica sastoji se od dionica izdanih za jednu tvrtku s različitim klasama i različitim pravima glasovanja i isplate dividende. Trezorske dionice se sastoje od dionica koje su preuzete od javnosti.
Dionice moraju imati različite brojeve, dok zalihe nisu numerirane. Dionice se ne mogu prenijeti u bilo kojem djelomičnom iznosu, iako je minimalni djelomični iznos dionica prihvatljiv za prijenos, pod uvjetom da su ispunjeni željeni uvjeti. U širem smislu možemo zaključiti da su i dionice i dionice povezane s djelomičnim vlasništvom tvrtke.