Ključna razlika: SDRAM je vrsta dinamičke memorije slučajnog pristupa koja je sinkronizirana sa sistemskom sabirnicom. RDRAM je vrsta memorije koja može pružiti brzu trenutnu memoriju s maksimalnom brzinom od 100 MHz i prijenos podataka do 800 MHz.

Različiti oblici RAM-a (Random-Access Memory) uvedeni su nakon popularnosti računala. Kako bi računala bila brža, jednostavnija i tehnološki naprednija, proizvedeni su novi tipovi RAM-a i drugih komponenti. RDRAM i SDRAM su dvije vrste RAM-a koje su dostupne na tržištu.

Memorija slučajnog pristupa (RAM) je nepromjenjiva memorija koja se koristi za pohranu podataka na računalu. Ime navodi da se memoriji može pristupiti slučajnim redoslijedom, bez potrebe za promjenom ili čitanjem drugih podataka. Time se pohranjuju podaci koje koriste programi, no kada se računalo isključi, podaci se brišu. RAM dolazi u obliku mikročipova različitih veličina kao što su 256MB, 512MB, 1GB, 2GB itd. Što je veći kapacitet podataka, RAM može podržati više programa. Računala su dizajnirana tako da se RAM može povećati do određenog kapaciteta. RAM ima dvije vrste: Statički RAM (SRAM) ili Dinamički RAM (DRAM). U SRAM-u se podaci čuvaju u obliku flip-flop-a, gdje svaki flip-flop sadrži malo memorije. Ovi podaci ne zahtijevaju konstantno osvježavanje prilično je brže od DRAM-a, ali su skupi i koriste se samo kao predmemorija na računalu. DRAM ima memorijske ćelije uparene s tranzistorom i kondenzatorom koji zahtijevaju stalno osvježavanje.

Sinkrona dinamička memorija s izravnim pristupom (SDRAM) je vrsta dinamičke memorije slučajnog pristupa koja je sinkronizirana sa sistemskom sabirnicom. Radi na većim taktnim brzinama od konvencionalne memorije, koja radi na 133 MHz. To je ujedno i prethodnik DDR SDRAM modula koje danas koristimo u našim računalima. SDRAM ima sinkrono sučelje, što znači da mora čekati signal sata prije nego odgovori na upravljačke ulaze. Sat kontrolira različite tipove naredbi koje SDRAM izvršava, kao i cjevovode naredbi. Pipeliniranje naredbe omogućuje čipu da započne s drugom naredbom, a da ne mora završiti prvu naredbu i istovremeno raditi na njima. Područje za pohranu podataka je podijeljeno na različite dijelove, što omogućuje da čip istovremeno pristupa više podataka.

Koncept sinkronog DRAM-a postoji još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je SDRAM 1993. godine uveo Samsung. SDRAM je odmah postao popularan i do 2000. zamijenio je sve ostale vrste DRAM-a modernim računalima. Međutim, SDRAM dolazi s nekoliko ograničenja kao što je vrijeme ciklusa čitanja, s najnižim vremenom od 5 nanosekundi za DDR-400, vrijeme ostaje do danas. Drugo ograničenje uključuje CAS latenciju ili vrijeme između dobivanja adrese stupca i primanja odgovarajućih podataka. Čak i uz ograničenja, ona ostaje popularna zbog niske cijene i drugih značajki.

Rambusova dinamička memorija s izravnim pristupom (RDRAM) razvijena je od strane Rambus Inc. sredinom 1990-ih kao zamjena za tada DIMM SDRAM memorijsku arhitekturu. Intel je brzo licenciran 1997. za buduće matične ploče. RDRAM je vrsta memorije koja može pružiti brzu trenutnu memoriju s maksimalnom brzinom od 100 MHz i prijenos podataka do 800 MHz. Očekivalo se da će RDRAM postati standard za VRAM, no završio je u ratu standarda s DDR SDRAM-om i izgubio ga u cijeni i performansama. RDRAM se koristi u nekim grafičkim akceleratorskim pločama umjesto VRAM-a te se također koristi u Intelovim Pentium III Xeon procesorima i Pentium 4 procesorima. RDRAM nije postao popularan zbog visokih naknada za licenciranje, visokih troškova, vlasničkog standarda i niskih performansi za povećanje troškova.

Kontroleri DRAM-a zahtijevali su da se memorijski moduli instaliraju u skupovima od dva, dok bi preostala otvaranja trebala biti popunjena kontinuiranim RIMM-ovima (CRIMM). Iako, CRIMM-ovi nisu pružili nikakvu dodatnu memoriju, korišteni su za prijenos signala na krajnje otpornike na matičnoj ploči. CRIMM-ovi izgledaju kao RIMM-ovi, ali nemaju interne krugove. Ograničenja RDRAM-a uključuju povećanje latencije, izlazne topline, složenosti proizvodnje i troškova. Zbog dizajna, veličina RDRAM matrice također je bila veća od SDRAM čipova. RDRAM se još uvijek koristi u video konzolama kao što su Nintendo 64, PlayStation 2 i PlayStation 3. Također se aktivno koristi u grafičkim karticama.