Ključna razlika: Globalno zagrijavanje je kada se prosječna temperatura Zemljine atmosfere i oceana diže. Efekt staklenika je zadržavanje topline plinovima staklenika na površini Zemlje, čime se omogućuje porast temperature na planeti.
Globalno zatopljenje i efekt staklenika dva su termina koja se neprestano raspravljaju među ekolozima, koji se trenutno bore za smanjenje učinka ovih opasnih uvjeta na Zemlji. I globalno zagrijavanje i efekt staklenika su povezani jedni s drugima i uvelike su odgovorni za rana proljeća, stvarno vruća ljeta, stvarno hladne zime, pa čak i većinu prirodnih katastrofa koje se događaju širom svijeta. Ove dvije igraju važnu ulogu u održivosti Zemlje i potpuno se razlikuju jedna od druge.
Stalno povećanje temperature pripisano je povećanim koncentracijama stakleničkih plinova proizvedenih ljudskim aktivnostima kao što su spaljivanje fosilnih goriva i krčenje šuma. Povećanje ljudskih aktivnosti kao i ljudske populacije pokazalo je povećanje količine emisija koje se proizvode širom svijeta. Porast korištenja automobila, hladnjaka, zrakoplova itd. Rezultirao je povećanjem emisija koje su izravno odgovorne za globalno zagrijavanje.
Prema istraživanjima, učinci globalnog zagrijavanja variraju od regije do regije širom svijeta. Nekoliko primjera učinaka globalnog zagrijavanja uključuje porast razine mora i promjenu količine i uzorka oborina, kao i vjerojatnu ekspanziju suptropskih pustinja. To će također rezultirati otapanjem ledenjaka i leda na Arktiku i Antarktiku. Ekstremne vremenske promjene kao što su suše, toplinski valovi, prirodne katastrofe, obilne kiše itd. Također se smatraju posljedicama globalnog zatopljenja. Mnoge su zemlje surađivale kako bi smanjile emisije diljem svijeta; međutim, nailazi na poteškoće, gdje razvijene zemlje od zemalja u razvoju traže da ograniče emisije, slično onima kao razvijene zemlje.
Učinak staklenika je jedan od čimbenika koji utječu na globalno zagrijavanje. Efekt staklenika temelji se na aktivnostima staklenika, koji su staklene kupole i strukture koje se grade kako bi se toplina biljkama omogućila da rastu. Staklenici upijaju toplinu sunca i zadržavaju toplinu kako bi održali stalnu temperaturu za rast biljaka. To je slično efektu staklenika koji doživljava Zemljina atmosfera. Efekt staklenika je zadržavanje topline plinovima staklenika na površini Zemlje, čime se omogućuje porast temperature na planeti.
Teoriju efekta staklenika prvi je argumentirao Joseph Fourier 1824., koju je Claude Pouillet dodatno ojačao 1827. i 1838. godine.
i John Tyndall 1859. Efekt staklenika igra važnu ulogu u razvoju života na planeti. Istraživanja pokazuju da je zbog zadržavanja topline u Zemljinoj atmosferi planet postao dovoljno topao da održi život. Ako efekt staklenika nije postojao, planet bi bio prehladan za žive organizme ili biljke.
Efekt staklenika je proces kojim se toplinsko zračenje iz planetarne površine apsorbira u atmosferskim plinovima staklenika, te se ponovno zrači u svim smjerovima. Zemlja dobiva toplinu i energiju od Sunca u obliku UV, vidljivog i bliskog IR zračenja. Većina te energije prolazi kroz atmosferu bez da se apsorbira. Od ukupne količine energije koja je dostupna na vrhu Zemljine atmosfere, oko 50% te energije apsorbira površina planete. Ostatak energije odbija se natrag prema suncu, uglavnom oblacima.
Zadržavanje topline na planeti je posljedica stakleničkih plinova. Staklenički plinovi (GHG) odgovorni su za hvatanje topline na površini uzrokujući apsorpciju topline od strane Zemlje, što onda promiče globalno zagrijavanje. Četiri glavna plina koji su odgovorni za efekt staklenika su vodena para, ugljični dioksid, metan i ozon. Efekt staklenika jača se kroz ljudske aktivnosti, koje uglavnom pridonose povećanju razine ugljičnog dioksida. Razine ugljičnog dioksida povećane su zbog spaljivanja fosilnih goriva, krčenja šuma i povećanja ljudske populacije. Staklenički plinovi zagrijavaju zemlju ponovnim zračenjem energije natrag prema površini, omogućujući više apsorpcije topline i porast temperature Zemlje.
Ukratko, globalno zagrijavanje je stalno povećanje temperature planeta, dok je efekt staklenika porast stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu na površini koju sunčeva atmosfera apsorbira. Efekt staklenika doprinosi globalnom zatopljenju. Čak i uz sva ograničenja postavljena na kontrolu emisija, očekuje se da će temperatura Zemlje nastaviti rasti. Kako kažu, šteta je učinjena, ali možemo kontrolirati kako brzo raste temperatura.
Globalno zatopljenje | Efekt staklenika | |
definicija | Globalno zagrijavanje je kada se prosječna temperatura Zemljine atmosfere i oceana diže. | Efekt staklenika je zadržavanje topline plinovima staklenika na površini Zemlje, čime se omogućuje porast temperature na planeti. |
Otkriće | Nema jasne naznake kada su otkriveni učinci globalnog zatopljenja. Postala je popularna tema razgovora tijekom posljednjih 50-60 godina. | Joseph Fourier 1824 |
uzroci | Izgaranje fosilnih goriva, zagađenje, rudarstvo, krčenje šuma, stanovništvo itd | Povećanje stakleničkih plinova, rudarstvo, izgaranje fosilnih goriva, krčenje šuma, stanovništvo, globalno zagrijavanje itd. |
efekti | Porast razine mora, topljenje ledenjaka, izumiranje vrsta, iscrpljivanje kisika, vulkani, potresi, zakiseljavanje, iscrpljena opskrba hranom, itd. | suše, poplave, topljenje snijega, ekstremni vremenski uvjeti, prirodne katastrofe, porast razine mora itd. |
rješenja | Iako je šteta već učinjena, međutim, kako bi se smanjila stopa ubrzanja globalnog zatopljenja važno je smanjiti emisije na bilo koji mogući način, sadnju novih stabala, smanjenje ovisnosti o automobilima, itd. | Iako je šteta već učinjena, međutim, kako bi se smanjila stopa ubrzanja globalnog zatopljenja važno je smanjiti emisije na bilo koji mogući način, sadnju novih stabala, smanjenje ovisnosti o automobilima, itd. |
